KOLUMNA / Emina Vukičević: “DUH KOJI HODA”

Vi koji mislite da ste živi, a ne prihvatate promjene ka boljem, tražite svoju izgubljenu dušu u masi XY osoba, ne niste, vi ste duh koji hoda.

Prodali ste je đavolu zanemarujući one kojima je stalo do vas i vrlo brzo gubite i njih. Pretvarate se u roba navika, noseći u dubini sebe svaki dan iste ograde koje preskočiti ne možete, od straha, nesigurnosti, ili nećete, tako vam je dobro!

Vi koji mislite da će drugi živjeti za vas, trpiti vaše manire čekajući da progledate, varate se, ne, neće dugo. I ta druga osoba će progledati mnogo brže nego ste se nadali i vaš pad u očima te osobe je vaš kraj.

KOLUMNA / Emina Vukičević: “DUH KOJI HODA”

Ušutiće vas vaša ograničenost, nezrelost, ogorčenja, ona koja ne mijenjaju rutinu, neusuđujući se odijenuti novo odijelo, bar ga probati i pronosati koji dan. Začudićete se koliko je udobno. Očistite vašu savjest koji mnogi osuđuju, pokušajte raditi na sebi i to je već veliki korak za vas. Iz pokušaja možete dobiti ili izgubiti, a ako ne pokušate vječiti ste gubitnik. Kao i sve u životu!

U suprotnom se odričete „dobrog glasa“, povjerenja voljene osobe, strasti i emotivnog preporoda, sjaja u očima i snage koja vas je u srcu napustila.

I ne, vi niste živi, to leluja samo vaš duh nespreman za istinu, čuvajući žuto lišće s kojima ste zajedno dotakli dno i pali u očima mnogih. Čak šta više struhnuće i sve ostalo oko vas, vaša karijera, ugled u društvu i napredovanje na bilo kojem polju života. Vi ste uništeni, nestajete.

KOLUMNA / Emina Vukičević: “DUH KOJI HODA”

Zašto ste sebi dozvolili tako nešto? Da li niste imali razumijevanja i podršku voljene osobe, pa ste gurnuti u čeljust krokodila i „krokodilki“ kojima ne značite ništa, pa vas jedu pred očima svih dio po dio?
Da li ste u djetinjstvu ostali nezaštićeni pa vam je taj „imaginarni svijet“ postala kutija u kojoj se krijete i mislite da vas niko ne vidi, da kao dijete kradete tuđu čokoladu, a vi bi parče?

Samo je problem što se potpišete i ostavite trag. Kao u onim vicevima o najglupljim lopovima koji zaspu u stanu u koji su provalili i dočekaju vlasnika (ženu/muža na zidovima osoba fb i instagrama koje pratite čim oči otvorite)! Ne radi se ovdje o pukoj ljubomori, nego o ne poštovanju koje vam voljena osoba neće dozvoliti, bez obzira koliko je svjesna svojih vrijednosti. Stidi se nazvati se vašom/vašim, jer je/ga sažalijeva i ogovara cijeli grad. Ona/onaj ko ne vidi vaše bespametne korake, nije mu/joj stalo ili pokriva sebe. Upsss!

Ako je bar nešto od ovoga razlog, zaustavite se. Ono što je umrlo-umrlo je, ne pokušavajte ga oživjeti, ali ako POČNETE NAPOKON POŠTOVATI SEBE i ovaj jedan život, nećete se sageti da sa zemlje isti list podignete, novi zeleni će vam zamirisati i pozvati na zrelost i zdrav život, zdravu vezu, zdravo razmišljanje i put mirisa.

Ne zaboravite da vaš negdje postoji, na drugoj grani života i nekom ljepšem, mnogo zdravijem stablu ljubavi, stvarnom na zemlji, ne u kutiji. Dopustite da vas nauči kako se diše ponovo, miriše na ljubav, sreću i rađanje nečeg novog, lijepog i pametnog sa respektom, spremnog za istinu i sunce bez pomračenja i skrivanja.

Krenite, nađite ga, ne odustajte od života, ljubavi i sebe vrijednog poštovanja, da bi vas i drugi poštovali!

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime